Andrea
Bocelli
Čista i jasna intonacija, gotovo fanatična potraga za
savršenstvom te vrlo dobar ukus podarili su Bocelliju
doista rijedak osjećaj za partituru koji više odgovara
instrumentalistu nego pjevaču. Sve to, povezano s
izrazito osobnom i uvjerljivom bojom glasa, savršenom
dikcijom te profinjenom i jedva skrivenom melankolijom,
prodire ravno do srca slušatelja i razlog je njegova
spektakularna uspjeha. To je ono čuveno "nešto", što
umjetnika čini jedinstvenim. Nakon studija, Bocelli se
usavršava u Torinu.
Tenor, rodom iz Pise, debitira u Verdijevoj operi
Macbeth 1994. godine, nastupajući u Pisi, Mantovi, Lucci
i Livornu. Taj je presudni debi pod Verdijevim barjakom
bio popraćen i CD-om Viaggio italiano 1995. godine. Prve
prave operne izvedbe međunarodnog značaja realizirane su
u Cagliariju i na Festivalu Puccini u Torre del Lago
tijekom ljeta 1997. Drugi debi na pozornici dogodio se
1998. godine, ovoga puta u Cagliariju, kada je Bocelli
otpjevao glavnu ulogu Rodolfa u Puccinijevoj operi La
Boheme. Ta je opera, kojoj je pristupio s iznimnom
predanošću, bila još značajnija etapa na njegovu
putovanju k dramatskoj i glasovnoj zrelosti. Iste se
godine pridružio Zubinu Mehti na velikom koncertu u Tel
Avivu. Čuveni je dirigent bio toliko oduševljen
Bocellijevim talentom da je javno hvalio muzikalnost,
pripremu i ukus toskanskog tenora.
Iste se godine također pojavljuje album Aria, jedan od
najvećih uspjeha klasične glazbe svih vremena koji je
odmah dosegao vrhove top ljestvica. Njegovo prvo
pojavljivanje u veronskoj Areni zbilo se 1999. godine,
kada gostuje u Leharovoj Veseloj Udovici, pod ravnanjem
Antona Guadagna. Bocellijev d-mol u Tu che m'hai preso
il cuor i u Zdravici iz Opere La Traviata sa Cecilijom
Gasdia, izazvao je ovacije 18.000 gledatelja. U
listopadu iste godine prvi puta nastupa u Sjedinjenim
Državama u Massenetovu Wertheru u Detroitu. Iste godine
izlazi i CD Sacred Arias na kojem Bocelli izvodi skladbe
u rasponu od Bacha/Gounoda preko Mozarta i Schuberta do
Rossinija. Na njegovim koncertima se pojavljuju i super
zvijezde kao što su Lorin Maazel, Seiji Ozawa, Valery
Gergiev, te, opet, Zubin Mehta. Bocellijeva bliska
suradnja s Myung-Whun Chungom, glavnim dirigentom
Orchestra dell'Accademia Nazionale di Santa Cecilia iz
Rima, kulminirala je izlaskm CD-a Sacred Arias i velikim
događajima koji su televizijski prenošeni diljem
svijeta. Još su ga veći izazovi očekivali sa snimanjem
Verdi albuma, pod dirigentskom palicom Zubina Mehte, u
čast obljetnice velikog skladatelja, te sa snimanjem
kompletne verzije opere La Boheme.
U
siječnju 2001. godine Bocelli prvi puta nastupa na
pozornici veronskog Teatro Filarmonico, tumačeći glavnu
ulogu u Mascagnijevoj operi L'amico Fritz. Riječ je o
ulozi, savršeno prilagođenoj Bocellijevom glasovnom
talentu, budući da zahtijeva posebnu vrstu tenore di
grazia velikog raspona glasovnih mogućnosti i neobično
dotjeranog tona. U ljeto 2002. godine prvi put nastupa u
ulozi poručnika Pinkertona u Madame Butterfly, a u jesen
njegova se karijera na području snimanja nosača zvuka s
klasičnom glazbom nastavlja kada udružuje snage s
maestrom Lorinom Maazelom zbog snimanja albuma
Sentimento koji sadrži pjesme za glas i violinu, poznate
kao dio glazbene tradicije s početka prošlog stoljeća.
Bilježimo i ogromni uspjeh kada je tenor dobio dvije
prestižne nagrade, britansku nagradu za album godine i
nagradu za najprodavaniji album klasične glazbe 2003.
godine. Nakon toga, Andrea objavljuje drugi kompletni
snimak opereTosca sa Zubinom Mehtom u svibnju 2003.
godine, a također snima Il Trovatore, Paglicci i
Cavlleria Rusticana. Il Trovatore se pojavljuje na
međunarodnom tržištu koncem svibnja 2004. Početkom ove
godine nastupa u operi Werther u Teatro Comunale u
Bologni, a dovršen je i studijski snimak ove opere.
Karijera tenora iz Pise se doista može opisati kao
iznimna. Svijet opere upoznao je malo takvih. U trenutku
duboke krize, po prvi puta, suočavamo se s kazalištima
krcatim publikom kao na rock koncertima, televizijske
kuće su itekako zainteresirane snimati koncerte, a mladi
se okreću operi. Andrea Bocelli je nedvojbeno mit i,
ujedno, prirodna reklama za žanr, kojega mladi smatraju
starinom kojoj je mjesto u nekom muzeju. Andrea Bocelli,
sa svojom očaravajućom bojom glasa i nepogrešivom
dikcijom, produžuje život i vraća dostojanstvo žanru za
kojega se činlo kako pripada jedino prošlosti.
Na prošlogodišnjem koncertu, u prepunoj pulskoj Areni,
Bocelli je imao prilike predstvaiti se i našoj publici
te brojnim stranim gostima. |
